Joshua 13

1A Isus već bijaše star i vremenit. I reče mu Gospod: ti si star i vremenit, a zemlje je ostalo vrlo mnogo da se osvoji.

2Ovo je zemlja što je ostala: sve međe Filistejske i sva Gesurska, 3Od Siora, koji je pred Misirom, do međe Akaronske na sjever; to pripada Hananejima; pet kneževina Filistejskih, Gazejska, Azotska, Askalonska, Getejska i Akaronska, i Aveji;

4S juga sva zemlja Hananejska i Meara, što pripada Sidoncima do Afeka, do međe Amorejske. 5I zemlja Givlejska i sav Livan k istoku, od Val-Gada pod gorom Ermonom pa do ulaska Ematskoga;

6Sve koji žive u toj gori od Livana do vode Misrefota, sve Sidonce ja ću otjerati ispred sinova Izrailjevih; samo je razdijeli ždrijebom Izrailju u našljedstvo, kao što sam ti zapovjedio. 7Razdijeli dakle tu zemlju u našljedstvo među devet plemena i polovinu plemena Manasijina.

8Jer s drugom polovinom pleme Ruvimovo i Gadovo primiše svoj dio, koji im dade Mojsije s onu stranu Jordana k istoku, kako im dade Mojsije sluga Gospodnji, 9Od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona i grada nasred potoka, i svu ravnicu Medevsku do Devona,

10I sve gradove Siona cara Amorejskoga, koji careva u Esevonu, do međe sinova Amonovijeh, 11I Galad i među Gesursku i Mahatsku i svu goru Ermonsku i sav Vasan do Salhe; 12Sve carstvo Ogovo u Vasanu, koji Og carova u Astarotu i Edrajinu i bješe ostao od Rafaja; a Mojsije ih pobi i istrijebi.

13Ali Gesureja i Mahateja ne izagnaše sinovi Izrailjevi, nego Gesureji i Mahateji ostaše među Izrailjem do danas.

14Samo plemenu Levijevu ne dade našljedstva; žrtve ognjene Gospoda Boga Izrailjeva jesu našljedstvo njegovo, kao što mu je rekao.

15A dade Mojsije plemenu sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, 16I međe im bjehu od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i grad koji je na srijedi potoka, i sva ravan do Medeve,

17Esevon sa svijem gradovima svojim u ravni, Devon i Vamot-Val i Vet-Valmeon, 18I Jasa i Kadimot i Mifat, 19I Kirijatajim i Sivma i Zaret-Sar na gori kod doline,

20I Vet-Fegor i Azdot-Fazga i Vet-Jesimot, 21I svi gradovi u ravni, i sve carstvo Siona cara Amorejskoga, koji carova u Esevonu, kojega ubi Mojsije s knezovima Madijamskim, Evijom i Rekemom i Surom i Urom i Revom, knezovima Sionovijem, koji življahu u onoj zemlji.

22I Valama sina Veorova vrača ubiše sinovi Izrailjevi mačem s drugima pobijenijem. 23I bjehu međe sinova Ruvimovijeh Jordan s međama svojim. To je našljedstvo sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

24I dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovijem po porodicama njihovijem, 25I bjehu im međe Jazir i svi gradovi Galadski i polovina zemlje sinova Amonovijeh do Aroira koji je prema Ravi, 26I od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do međe Davirske;

27I u dolini Vet-Aram i Vet-Nimra i Sokot i Safon; ostatak carstva Siona cara Esevonskoga, Jordan i međa njegova do kraja mora Hinerotskoga s onu stranu Jordana na istok. 28To je našljedstvo sinova Gadovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

29I dade Mojsije polovini plemena Manasijina, i dobi polovina plemena sinova Manasijinih po porodicama svojim; 30Međa im bješe od Mahanaima, sav Vasan, sve carstvo Oga cara Vasanskoga, i sva sela Jairova, što su u Vasanu, šezdeset gradova. 31I polovina Galada, i Astarot i Edrajin, gradovi carstva Ogova u Vasanu, dopadoše sinovima Mahira sina Manasijina, polovini sinova Mahirovijeh po porodicama njihovijem.

32To je što razdijeli u našljedstvo Mojsije u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu na istoku. A plemenu Levijevu ne dade Mojsije našljedstva; Gospod je Bog Izrailjev njihovo našljedstvo, kao što im je rekao.

33